Daniele Del Giudice rodio se 1949. u Rimu. Prvi roman, Lo stadio di Wimbledon, objavio je 1983., a potom je napisao Atlante occidentale (1985.), Nel museo di Reims (1988.), Staccando l‘ombra da terra (1994.), Mania (1997.), I-Tigi. Canto per Ustica (2001. i 2009., s Marcom Paolinijem), Orizzonte mobile (2009.), In questa luce (2013.) i I racconti (2016.). Prije Pomičnog horizonta u hrvatskom su prijevodu objavljena njegova djela Wimbledonski stadion i Brodolom sa slikom. Dobitnik je brojnih nagrada: uz Europsku nagradu za književnost koju je dobio 2009. za Pomični horizont, to su Nagrada grada Viareggia, Nagrada Bagutta, Nagrada Feltrinelli koju dodjeljuje Accademia dei Lincei te Nagrada Fondacije Il Campiello. Uz romane, Del Giudice je objavio eseje o Italu Svevu, Thomasu Bernhardtu, Robertu L. Stevensonu i Primu Leviju, a dugi niz godina radio je kao novinar i predavao dramsku književnost na venecijanskom sveučilištu IUAV. Preminuo je u 2021. u Veneciji.
