Booktrailers

Književnost i svijet koji se mijenja

Projekt „Književnost i svijet koji se mijenja“, koji izdavač V.B.Z. provodi pod pokroviteljstvom programa Kreativna Europa Europske unije, obuhvaća objavljivanje i promoviranje deset visokokvalitetnih romana i stripova europskih i hrvatskih autora. Projekt je tematski podijeljen na dvije glavne okosnice: KNJIŽEVNOST PIŠE ZELENO i KNJIŽEVNOST KOJA UKLJUČUJE. Jedan od ciljeva projekta promocija je hrvatske književnosti u inozemstvu pa će u okviru projekta V.B.Z. nastaviti dobru praksu, već započetu prijašnjom suradnjom s Kreativnom Europom, i objaviti dva hrvatska romana na stranim tržištima u suradnji s britanskim izdavačem Istros Books i talijansko-austrijskim Folio Verlagom.

U ovim nesigurnim vremenima pandemije, rata, klimatskih promjena, ekonomskih potresa, obeshrabrujućih izvješća o (ne)ravnopravnosti spolova ili statusa LGBT zajednice u Republici Hrvatskoj, odlučili smo objaviti knjige koje progovaraju o ovim gorućim pitanjima današnjega svijeta i naše zemlje.

Svih deset književnih djela uključenih u projekt problematiziraju neke od prioritetnih pitanja Europske unije (teme krize okoliša, raznolikosti i inkluzije te rodne ravnopravnosti). Prevode se nagrađivana literarna djela i stripovi, a izbor autora odražava sveukupnu temu rodne ravnoteže. Projektom se želi povećati vidljivost prevoditelja čija se imena nalaze na samoj naslovnici knjige, a prevoditelji sudjeluju i u promocijama i ostalim promotivnim aktivnostima.

Jedna od glavnih promotivnih platformi projekta književni je festival Vrisak na kojem gostuju autori i prevoditelji iz projekta. Posebna pozornost posvetit će se digitalnoj promociji: promocije će se prenositi uživo na društvenim mrežama i promovirati putem podcasta. Kako bi se naglasila važnost ekološke osviještenosti i povećala prepoznatljivost projekta i njegove poruke, knjige se tiskaju na ekološki prihvatljivom papiru.

BOLLA

Pajtim Statovci – Bolla

Roman Bolla Pajtima Statovcija, finskog pisca porijeklom s Kosova, epska je i istovremeno lirska, u „veliku povijest“ uronjena i vrlo intimna priča o ljubavi. Kao i autorov nasljednom traumom obilježen život, ona počinje na Balkanu, usred jednog od već četvrt i više stoljeća starih ratova čije su rane mjestimice još uvijek svježe, miješajući kolektivno i političko s najdublje osobnim na nerazlučiv način.

Ljubavna priča u središtu u vlastitom je kontekstu na sve načine prijestupna: ona nevidljivim lancima koji povremeno graniče s okovima vezuje protagoniste, s nesagledivim posljedicama spajajući dvojicu prištinskih studenata – Srbina i Kosovara – neposredno uoči rata, u njegovu vihoru i poslije, u vrijeme ožiljaka. Ipak, nije riječ o slatkoj sagi o ljubavi koja nadilazi rodne, nacionalne, vjerske i ine granice. Oba lika duboko su uvjetovana vlastitom prošlošću, a nemogućnost da se toj ljubavi na duži rok prepuste rezultirat će dvjema sasvim različitim sudbinama, na rubu ili u samom srcu zločina.

Bolla – riječ za čudovište iz priča i društvenog izopćenika – slika je istovremeno tranzicijskog Kosova i emigrantske egzistencije u uređenoj dalekoj zemlji, skica na reproduciranje stereotipa o njima samima osuđenih zajednica, i okvirnom bajkom ili fantazmagorijom osvijetljena alegorija onog najljudskijeg u nama: u njegovim najsvjetlijim i još više onim najtamnijim tonalitetima.

O autoru

Pajtim Statovci (1990.) jedan je od najvažnijih finskih pisaca mlađe generacije. Porijeklom je s Kosova. Studirao je komparativnu književnost na Sveučilištu u Helsinkiju, a potom i dramaturgiju (scenaristiku) na Fakultetu za umjetnost, dizajn i arhitekturu Sveučilišta Aalto. Svoj prvi roman Moja mačka Jugoslavija (Kissani Jugoslavia) objavio je 2014. i za njega iste godine dobio nagradu Helsingin Sanomat, najvažnije finsko književno priznanje za najbolji debitantski roman. Za drugi roman, Tiranan sydän (2016.), dodijeljena mu je književna nagrada Toisinkoinen. Za svoj posljednji roman, Bolla (2019.), dobio je najprestižniju finsku književnu nagradu Finlandia, postavši njezin najmlađi dobitnik.

 

O prevoditelju

Boris Vidović rođen je 1961. u Zagrebu, a gotovo polovi¬cu svojeg životnog vijeka proveo je u Finskoj. Diplomirao je kom¬parativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagre¬bu te je magistrirao književnost na Sveučilištu u Helsinkiju. Pre¬vodio je s engleskoga i talijansko¬ga, a trenutačno prevodi uglavnom s finskog jezika. Među njegovim su važnijim prijevodima u posljednjih desetak godina: Arto Paasilinna, Dražesno kolektivno samo¬ubojstvo (Hurmaava joukkoitsemurha, 2007.), Kari Hotaka¬inen, Srčani udari (Sydänkohtauksia, 2008.), Sofi Oksanen, Čišćenje (Puhdistus, 2011.), Kari Hotakainen, Riječ božja (Jumalan sana, 2014.) i Sofi Oksanen, Kad su golubice nestale (Kun kyyhkyset katosivat, 2015.).

Mjesečev kamen: Dječak koji to nikad nije bio

Mjesečev kamen – Dječak koji nikad nije postojao – Sjón

 

Godina je 1918. Završio je Prvi svjetski rat, Island je stekao nezavisnost, a putničkim brodom iz Danske u ovu otočnu zemlju stigla je španjolska gripa. Velika erupcija vulkana Katla izazvala je mikroklimatsku krizu. Island je doživio najhladniju zimu u svojoj povijesti,
a u opustjelom Reykjavíku tih se studenih dana čulo samo zavijanje sirena bolničkih kola i smrtni hropci oboljelih. Zemljom su zavladali neimaština, glad i bolest, a društveni život Reykjavíka sveo se na odlaske u jedina dva gradska kina. Ovo je priča o najvećoj pandemiji u povijesti iz perspektive jednog dječaka, prognanog iz vlastita tijela i društva.

Glavni junak romana šesnaestogodišnji je Máni Steinn, gay mladić koji živi u društvu u kojem je homoseksualnost neprihvatljiva. Máni obožava filmove i svakodnevno odlazi u kino, jer tamo je siguran i skriven od ostatka svijeta. U teškim poratnim vremenima koja su snašla Reykjavík, on se bori s odlukom treba li se povući u imaginarni svijet filma ili uključiti u društvo koje ga je tako okrutno odbacilo. Dok se ljudi zatvaraju u kuće u strahu od pošasti, Máni se najzad osjeća slobodno. Priključuje se borbi protiv pandemije i nesebično pomaže svojim sugrađanima.

Svojim čudesnim umijećem pripovijedanja Sjón nam plete priču o životu i smrti, stvarnosti i mašti, tajnama i otkrićima, izgnanima i drugačijima, odbacivanju i zajedništvu.

Mjesečev kamen osvojio je najprestižnije islandske književne nagrade i preveden je na 19 jezika. Godine 2023. Sjón je dobio uglednu Nordijsku nagradu za književnost koju dodjeljuje Švedska akademija.

„Ovo je djelo savršena književna minijatura, poput dijamanta, u kojem je
svaki odlomak precizno izbrušen, svaka rečenica pomno ispolirana.“
THE GUARDIAN

O autoru

Sjón (Sigurjón Birgir Sigurðsson) rođen je u Reyk¬javiku 1962. Jedan je od osni¬vača Meduze, grupe neona¬drealista koja je imala veliki utjecaj na umjetnički život Reykjavika. Objavio je sedam romana i devet zbirki poezije, a istaknuo se i kao autor dra¬ma, libreta i knjiga za djecu. Djela su mu prevedena na trideset i pet jezika. Za svoj peti roman Plava lisica 2005. osvojio je Književnu nagradu Nordijskog vijeća, najviše priznanje koje se dodje¬ljuje piscima nordijskih zemalja, a knjiga je objavljena u 33 zemlje. Velik međunarodni uspjeh i pohvale kritike doživjeli su i njegovi romani Argóarflísin (Muza koja šapće, 2005.) i Rökkurbysnir (Iz usta kita, 2008.), a roman Mjesečev kamen: dječak koji nikad nije postojao (2013.) osvojio je sve najvažnije književne nagrade na Islandu i preveden je na 19 jezika. Sjón je aktivan sudionik islandske likovne i glazbene scene. Autor je teksta mnogih pjesama islandske pjevačice Björk, a za stihove pjesme iz filma ”Ples u tami“ Larsa von Triera nominiran je za Oscara. Suautor je scenarija za film Janje (Lamb, 2021.), za koji je 2022. dobio Filmsku nagradu Nordijskog vijeća i tako postao jedini dobitnik te važne nagrade u dvije kategorije, književ¬noj i filmskoj. Jedan je od scenarista uspješnog epskog trilera Sjevernjak (The Northman, 2022.). Godine 2023. Sjón je od Švedske akademije dobio veliko priznanje za svoj rad i ukupan doprinos književnosti, Nor¬dijsku nagradu za književnost. Ta je nagrada poznata i kao ”mali Nobel“.

O prevoditeljici

Tatjana Latinović rođena je u Osijeku, a od 1994. godine živi u Reykjaviku na Islandu. Studirala je engleski i njemački jezik i književnost u Hrvatskoj, a islandski jezik i književnost na Islandu. Bavi se pitanjima intelektualnog vlasništva i članica je raznih institucija, poput Islandskog ureda za transfer tehnologije. Također djeluje kao aktivistica za ljudska prava, s fokusom na imigrantska i rodna pitanja. Suosnivačica je organizacije W.O.M.E.N. in Iceland, prve nevladine organizacije koja predstavlja žene imigrantice na Islandu. Također je dugo godina predsjedavala Vijećem za imigraciju u Ministarstvu socijalne skrbi Republike Island. U svibnju 2019. izabrana je za predsjednicu Organizacije za ženska prava na Islandu, osnovane 1907. godine. Za svoj rad odlikovana je ordenom predsjednika Islanda 2019. godine. Njezin prvi prijevod s islandskog objavljen je 2005. godine i otad je s islandskog na hrvatski i srpski jezik prevela petnaest naslova, među ostalim, zbirku pjesama Polarni cirkus – Sigurbjörg Þrastardóttir, romane Plava lisica i Mjesečev kamen: dječak koji nikad nije postojao – Sjón, Svemirski anđeli – Einar Már Guðmundsson i Hotel Tišina – Auður Ava Ólafsdóttir.

Sjećanje vode

Nakon Stoljeća sumraka svijet više nije onakav kakvim ga znamo. Oluje su raskomadale kontinente, polovi se otopili, a kineski Novi Qian zavladao je Skandinavijom. Nakon ekoloških katastrofa izazvanih naftnim ratovima, najdragocjeniji je resurs voda – vodni se zločin stoga plaća glavom. U tom posttehnološkom svijetu sedamnaestogodišnja Noria Kaitio postaje majstorica čaja – što je ugledna pozicija koja nosi veliku odgovornost i prati je dobro čuvana tajna: znanje o izvorima svježe vode. No kad se obitelj Kaitio raspadne, Noria mora odlučiti hoće li slijediti tajnoviti put predaka ili krenuti u zabranjeno istraživanje Izgubljenih zemalja sa svojom jedinom prijateljicom Sanjom.

U svojem prvom romanu, Sjećanje vode, finska spisateljica Emmi Itäranta govori o svijetu koji je nastao kao posljedica naših krivih izbora. To čini maštovito, ali promišljeno, lirski, ali i kao opomenu. Pripovijedajući na uzbudljivi način o budućnosti koju iz svoje perspektive teško možemo zamisliti, ova distopija već je osvojila čitatelje svojim prijevodima na više od dvadeset svjetskih jezika.

 

„Itäranta se izdvaja svojim odbijanjem konvencionalnih zapleta i diskretnim, ali zanimljivim likovima. Ovo je djelo varljivo smireno promišljanje svijeta koji je završio u prahu i pepelu, no svejedno u njemu klija nada.“

PUBLISHERS WEEKLY

 

„Poetičan i melankoličan prvijenac.“

THE GUARDIAN

Autorica:

Emmi Itäranta (r. 1976.) finska je spisateljica koja stvara na finskom i engleskom jeziku. Njezini su romani okarakterizirani kao liričke distopije s jakom ekološkom podlogom. Njezin prvijenac Sjećanje vode (2014.) preveden je na više od dvadeset jezika i poslužio je kao predložak za film. Ovaj roman ušao je u najuži izbor za nagrade Philip K. Dick, Arthur C. Clarke i Golden Tentacle Award te bio među finalistima Premio Salerno Libro d’Europa.Objavila je još dva romana: The Weaver (američki naslov) / The City of Woven Streets (engleski naslov) i The Moonday (2020.).Emmi Itäranta živjela je u Ujedinjenom Kraljevstvu 14 godina prije povratka u Finsku 2021. Živi u finskom gradu Tampereu te i dalje piše na oba jezika.

Prevoditeljica:

Kristina Špehar-Vuković rođena je 1981. godine u Zadru u hrvatsko-finskoj obitelji. Diplomirala je njemački jezik i književnost i ruski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru te radi kao učiteljica njemačkog jezika u osnovnoj školi. U slobodno vrijeme s finskog jezika prevodi dokumente, kulinarske emisije, filmove, dokumentarce i ostale vrste tekstova. Odnedavno prevodi i knjige. Njezini dosad objavljeni prijevodi s finskog jezika su: Ari Turunen, Markus Partanen, Ulkokultaisen käytöksen kirja eli eurooppalaisten tapojen tarina (Ljubim ruke, milostiva, 2018.), Ari Turunen, Mulkerot – Patsaalle korotettujen suurmiesten elämäkertoja (Gadovi, biografije velikana izlivenih u kipove, 2021.), Olli Jalonen, Taivaanpallo (Nebeski svod, 2021.), Sofi Oksanen, Koirapuisto (Pseći park, 2022.).

Pomični horizont

Pomični Horizont – Daniele Del Guidice

Svaki kontinent ima svoju književnost, mitove i sjećanja iz kojih nastaju priče – Antarktika nije iznimka, tvrdi suvremeni talijanski pisac Daniele Del Giudice u svojem djelu Pomični horizont, dobitniku Nagrade Europske unije za književnost. Posjete tom najjužnijem dijelu Zemlje – i one stvarne i one izmaštane, on bilježi pomnošću kroničara i srcem pisca, ispreplećući svoje putovanje Antarktikom u doba pada Berlinskog zida sa zapisima istraživača s kraja 19. stoljeća, posljednjim pravim i velikim pustolovnim pričama, koje su uz povijesnu važnost nadahnute snažnom strastvenošću i tajnovitošću. Pomični horizont, žanrovski i roman i putopis i kronika, dirljiva je oda snazi prirode surovih ledenih prostranstava koja već više od stotinu godina gube bitku s napretkom čovječanstva. Antarktika Danielea Del Giudicea tako postaje veliko i tužno zrcalo suvremenoga svijeta, no njezina nestvarna ljepota zavodi nas i mami u polarna prostranstva stopama pustolova, moreplovaca i ledolomaca.

O autorici

Daniele Del Giudice rodio se 1949. u Rimu. Prvi roman, Lo stadio di Wim­bledon, objavio je 1983., a potom je napisao Atlante oc­cidentale (1985.), Nel museo di Reims (1988.), Staccando l‘ombra da terra (1994.), Ma­nia (1997.), I-Tigi. Canto per Ustica (2001. i 2009., s Marcom Paolinijem), Orizzonte mo­bile (2009.), In questa luce (2013.) i I racconti (2016.). Prije Pomičnog horizonta u hrvatskom su prijevodu objavljena nje­gova djela Wimbledonski stadion Brodolom sa slikom. Dobit­nik je brojnih nagrada: uz Europsku nagradu za književnost koju je dobio 2009. za Pomični horizont, to su Nagrada grada Viareggia, Nagrada Bagutta, Nagrada Feltrinelli koju dodje­ljuje Accademia dei Lincei te Nagrada Fondacije Il Campiello. Uz romane, Del Giudice je objavio eseje o Italu Svevu, Tho­masu Bernhardtu, Robertu L. Stevensonu i Primu Leviju, a dugi niz godina radio je kao novinar i predavao dramsku književnost na venecijanskom sveučilištu IUAV. Preminuo je u 2021. u Veneciji.

 

O prevoditelju

Snježana Husić ro­đena je 1969. u Zagrebu, gdje je diplomirala komparativnu književnost i talijanistiku. Nakon poslijediplomskog usa­vršavanja na Scuola Normale Superiore u Pisi, magistrirala je, doktorirala i stekla zvanje docenta na Filozofskom fa­kultetu u Zagrebu, gdje je 22 godine predavala talijansku književnost i književno prevođenje. Prevela je 50-ak knjiga, s engleskog i talijanskog. Dvostruka je dobitnica godišnje Nagrade „Josip Tabak“ koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnih prevodilaca.

Povratak kući

Povratak kući – Anna Enquist

U romanu Povratak kući nizozemska spisateljica Anna Enquist povijesne događaje upleće u priču o obitelji pomorca i istraživača Jamesa Cooka, ispripovijedanu iz perspektive njegove supruge Elizabeth Batts. Iza vrhunskih postignuća i slave kapetana Cooka u drugoj polovici 18. stoljeća otkriva se slojevit i traumama obilježen, ali nevjerojatno borben život njegove supruge, čiju svakodnevicu, kao i svake žene pomorca, obilježavaju iščekivanje vijesti i čekanje povratka. Kroz bogat unutarnji život junakinje i njezina stalna preispitivanja sagledavamo i intimni svijet Jamesa Cooka, koji se pokazuje u svojoj ranjivosti, ali kojega se ujedno oslobađa njegove povijesne nedodirljivosti.

 

Priča počinje od ranih zajedničkih godina Elizabeth i Jamesa Cooka. Pruža topao i dinamičan prikaz života njihovo šestero djece – od kojih neka umiru u najranijim godinama, a nijedno ne nadživi svoju majku – dajući im dubinu i širinu ljudskog bivanja, što je u povijesti obično svedeno na pokoji redak. Svjedočeći smrti najmilijih, Elizabeth je morala nebrojeno puta ponovno otkriti samu sebe i pronaći razlog da nastavi život. Stoga je njezina priča druga vrsta istraživačke ekspedicije, one u samu srž ljudske egzistencije i opstanka. Zahvaljujući toj emancipiranoj, inteligentnoj i hrabroj junakinji, ulazimo u povijest dublje i srčanije nego što bi nam to mogli priuštiti najrevniji povjesničari ili kroničari toga doba. Životi u romanu protežu se između vrtova uz rijeku Temzu i plavetnila oceana, s kojih je svako primicanje obali, pa i onoj koju tek valja ucrtati na kartu, svojevrstan povratak kući.

U ovom romanu Anna Enquist briljantno je oslikala psihološki portret Elizabeth Batts, snažne i neovisne žene ispred svoga vremena.

 

 

 

O autorici

Anna  Enquist (1945.) jedna je od najuglednijih nizozemskih spisateljica. Studirala je klavir na Glazbenoj akademiji u Haagu i psihologiju u Leidenu. Godine 1991., dok je radila kao psihoanalitičarka, objavila je zbirku pjesama Solatenliederen (Vojničke pjesme), za koju je dobila nagradu C. Buddingh za najbolji pjesnički prvijenac. Od tada se uglavnom posvećuje pisanju. Njezina prva dva prozna djela, Het meesterstuk (Remek-djelo, 1995.) i Het geheim (Tajna, 1997.) psihološki su romani u kojima klasična glazba ima središnju ulogu. Godine 2005. objavljuje veliki povijesni roman De thuiskomst (Povratak kući), koji opisuje život Elizabeth Batts, žene Jamesa Cooka. Za taj roman dobila je francusku nagradu Prix du Livre Corderie Royale-Hermione. U svojim romanima često spaja područja psihologije i klasične glazbe na posebno uzbudljiv način, što joj je dijelom priskrbilo široku publiku, kako u Nizozemskoj tako i izvan nje.

O prevoditelju

Radovan Lučić  rođen je 1963. u Zagrebu. Kao dvadesetdvogodišnji mladić napušta domovinu te odlazi okušati sreću u Nizozemskoj. Godine 1995. magistrirao je slavistiku na Sveučilištu u Amsterdamu. Uz redovite prevodilačke aktivnosti bavi se primijenjenom lingvistikom, ponajprije leksikografijom. Autor je Hrvatsko-nizozemskog rječnika (Pegasus, Amsterdam, 2013.; Dominović, Zagreb, 2014.). Preveo je djela nizozemskih i flamanskih autora Willema Frederika Hermansa, Ceesa Nootebooma, Annie M. G. Schmidt, Ilje Leonarda Pfeijffera, Dimitrija Verhulsta, Geerta Maka i drugih. Radi kao docent hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Amsterdamu, a u slobodno vrijeme svira cimbalo.